Život i ljubav jedne bebe vidre.

VIDRA /Lutra lutra Linnaeus, 1758/

Zaštićena je Konvencijom o međunarodnom prometu ugroženih vrsta divlje flore i faune – CITES (Prilog I), Konvencijom o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa – BERNSKA KONVENCIJA, Direktivom o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore, i nalazi se na Crvenoj listi ugroženih vrsta po IUCN-u i Evropskoj crvenoj listi.

Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – Životinje
Tip: Chordata Bateson, 1885 – Hordati
Klasa: Mammalia Linnaeus, 1758 – Sisari
Red: Carnivora Bowdich, 1821 – Zveri
Porodica: Mustelidae G. Fischer de Waldheim, 1817 – Kune
Potporodica: Lutrinae Bonaparte, 1838
Rod: Lutra Brisson, 1762 – Vidre
Vrsta: Lutra lutra Linnaeus, 1758 – Vidra

Vidra, obična vidra, rječna vidra, evropska ili evroazijska vidra (Lutra lutra) je vrsta iz familije kuna, izuzetno prilagođena životu u slatkoj vodi. Poznate su kao veoma vješti plivači. Vidre se prvenstveno hrane ribom. U lovu nisu izbirljive, i po pravilu love plijen koji se može najlakše uhvatiti u datom trenutku. Ipak, omiljena hrana su joj jegulje. Često satjeraju plijen u travom obrastao tjesnac i napadaju ga odozgo svojim snažnim i oštrim zubima. Pored riba, hrane se i rakovima, vodenim insektima, žabama, pticama, a ponekad i mladim kunićima i zečevima. Vidre koje žive u blizini mora hrane se rakovima i raznim morskim ribama.

Vidre su vrlo strašljive, suzdržljive životinje koje žive samačkim životom. U lov idu pretežno noću, a dan uglavnom provode u svojim jazbinama. Love i hrane se u bistrim i nedubokim potocima, a poželjno je da su ti potoci i obrasli gustišem i da su u blizini poplavnih područja. Za vidre je ipak najvažnije da je voda bistra i da obale pružaju mogućnost skrivanja. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog riječnog područja u drugo, pri tom često prelazeći velike udaljenosti.

Vidre obilježavaju svoju teritoriju izmetom, i često je kontrolišu. Mužjak obično posjeduje veliku teritoriju, dužine od 1 do 40 km, a u prosjeku oko 18 km, a ženka sa malduncima poseduje nešto manji prostor u sklopu teritorije mužjaka.

Jazbine kopaju između korjenja drveća u blizini rjeke. Ponekad koriste i jazbine kunića i jazavaca ako nisu daleko od vode, a često imaju i po nekoliko svojih jazbina koje koriste u zavisnosti od toga gdje se zateknu. Ponekad koriste i šuplja debla za jazbine, a ponekad su jazbine tek rupe u zemlji do kojih je moguće doći samo iz vode. Vidre nemaju određeni preiod parenja. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki i mužjak ih posjećuje kada su spremne za parenje. Mužjaci postaju polno zreli sa oko 18 mjeseci starosti, a ženke sa oko 2 godine. Ženke se kote 63 dana nakon parenja i donose 1 do 4 mladunca.

Vidre imaju gipko i vrlo pokretno telo, osposobljeno za ronjenje. U vodi mogu dugo da izdrže, a za hvatanje plena se služe oštrim i snažnim zubima.Europska vidra je vrsta iz porodice kuna prilagođena životu u slatkoj vodi i smatra se najboljim plivačem od svih kopnenih zvijeri. Ima gipko tijelo, osposobljeno za plivanje i ronjenje, vrlo je pokretna, neumorna i zaigrana. U vodi može izdržati vrlo dugo, a za hvatanje plijena služi joj oštro, izvrsno i snažno zubalo.
Vidra pliva tako majstorski, u svim smjerovima, da joj progonjena riba samo uz krajnji napor može izbjeći. Najviše lovi u močvarnim vodama, gdje u potrazi za hranom prelazi velike udaljenosti i pritom se seli iz jednog u drugi riječni sustav.

Vidra se prvenstveno hrani ribom. U lovu nije izbirljiva i u pravilu lovi plijen koji najlakše može uhvatiti. Ipak, najomiljenija hrana su joj jegulje. Osim toga hrani se i rakovima, vodenim kukcima, žabama i pticama, a neće odbaciti niti mlade kuniće. Vidre koje žive u blizini mora hrane se rakovima i raznim morskim ribama.
Vidre nemaju određeno vrijeme za parenje. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki pa kad su one spremne za parenje, mužjak ih naizmjence posjećuje tijekom nekoliko dana u njihovim nastambama. Ženka u svojoj nastambi, koju je iskopala obično među korijenjem drveta koje raste u blizini rijeke, najčešće okoti 2-3 mladunca. Mladunci nauče plivati u dobi od 12 tjedana kad im naraste vodootporno krzno. Mladunci nauče da plivaju vec sa 2 mjeseca dana, kada im krzno dovoljno poraste i postane vodootporno. Pijre toga oni su jako nevešti u vodi zbog mekog krzna i prakticno je se boje. Kako bi im razbila strah, majka ih na silu gura i potapa.

Vidre katkad koriste i napuštene nastambe kunića i jazavaca ako nisu daleko od vode, a gotovo uvijek ima nekoliko nastambi koje koristi prema potrebi.
Vidru su nekada lovili zbog krzna, ali i zato što su je ribari smatrali konkurencijom. Usprkos tome populacija vidre godinama se nije smanjivala. Međutim, krajem pedesetih godina došlo je do velikog smanjenja njihova broja zbog onečišćenja vode pesticidima.
Zbog bezobzirnog lova, trovanja i uništavanja njezinog životnog prostora, vidra je danas postala jedna od najugroženijih vrsta sisavaca u srednjoj Europi. Umjetnim uzgojem i ponovnim naseljavanjem pokušava se u novije vrijeme spriječiti izumiranje te vrste.

Neizvjesnu budućnost ima i njezina južnoamerička rođakinja, amazonska golema vidra (Pteroneura brasiliensis). U potrazi za vrijednim krznom amazonske goleme vidre lovci su je drastično istrijebili, pa joj na većini staništa prijeti izumiranje.

Evropska vidra je kopnena zivotinja najbolje prilagođena životu u vodi i nema boljeg kopnenog plivača od nje. Točnije ime bi joj bilo, zapravo, vidra starog svijeta. Neumorna je i zaigrana.
Najviše lovi u močvarama i rekama, mada je ima i u jezerima. Nažalost, vidre su često meta raznih zamki koje je čovek postavio drugim životinjama.Ženka sa mladima zauzima manji teritorij u sklopu velikog područja mužjaka.

Prvenstveno se hrane ribom. Jede svaku vrstu ribe i nije izbirljiva. Ipak najdražu poslasticu pričinjavaju joj jegulje. Takođe se hrani i žabama, kukcima, mladim kunićima, rakovima...
Nemaju odredjeno vreme za parenje, pare se u svako doba godine. Ženka u svojoj nastambi, koju je iskopala obično među korijenjem drveta koje raste u blizini rijeke, najčešće okoti 2-3 mladunca. Mužjaci spolno sa 18 meseci, a ženke sa 2 godine. Prvih šest tjedana života mladunci su potpuno bespomoćni i žive samo
od majčina mlijeka. Mužjaci ne sudjeluju u podizanju mladih. Nakon osam
do devet mjeseci mlade će se vidre prvi put odvojiti od majke na kratko
vrijeme. Potpuno samostalne postaju s dvanaest mjeseci.